Pesma Anabel Li govori o žalosti za izgubljenom ljubavlju. Međutim, ne zna se kome je tačno posvećena. Dok jedni smatraju da je posvećena njegovoj ženi Virdžiniji, drugi veruju da je Anabel izmišljena.
Anabel Li je ujedno i poslednja pesma koju je Edgar Alan Po napisao. Objavljena je nekoliko dana nakon njegove smrti 1849. godine.
Edgar Alan Po je umro u četrdesetoj godini u Baltimoru (SAD). Za života je bio glavna ličnost romantizma u Americi, poznat po misterijama koje je pisao. Početkom pedesetih godina prošlog veka počela je da se dodeljuje nagrada koja nosi njegovo ime za istaknute radove u žanru misterije.
Pred vama je verzija pesme koju je recitovao Rade Šerbedžija.
ANABEL LI
Prije mnogo i mnogo godina,
U carstvu kraj mora to bi,
Djeva je živjela, koju su zvali
Imenom Anabel Li;
S tek jednom je živjela mišlju:
Da voli, i da se volimo mi.
Bio sam dijete i bila je dijete
– U carstvu kraj mora to bi –
Al’ više neg’ ljubavlju mi smo se ljubili,
Ja i Anabel Li –
I zbog toga nebeski krilati serafi
bili su zavidni.
I to je razlog što jednom davno
– U carstvu kraj mora to bi –
Vjetar se spusti iz oblaka, noću,
Sledivši moju Anabel Lee.
I došli su plemeniti rođaci njeni,
meni je oteli,
Da je zatvore u grobnicu tamnu
U tom carstvu što kraj mora bi.
Zavidjeli su nam anđeli s neba,
– Ni upola sretni ko mi –
Da! To je razlog (kao što znaju
U tom carstvu kraj mora svi)
Što noću je vjetar iz oblaka doš’o
i sledio, ubio Anabel Li.
Al’ ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih
Što su stariji bili neg’ mi,
I mudriji mnogo neg’ mi –
I niti anđeli, gore na nebu,
Ni podmorski demoni zli
Ne mogu mi razdvojiti dušu od duše
Lijepe Anabel Li.
Jer mi ne bljesne mjesec, da sna ne donese
O lijepoj Anabel Li;
Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore
Tek oči Anabel Li.
Tako ležim pored svoje drage do zore
Svoje drage, -drage, – života i mlade,
U njezinoj grobnici uz more
U njenom grobu uz sumorno more.
Priredila: Miljana Miletić
