U muzičkoj radionici mlade Osiječanke Mie Dimšić u tekućem periodu izuzetno je uzbudljivo. Novi singl “Sretan put” za koji je spot objavljen pre samo nekoliko dana na neodoljiv način uvodi u istoimeni album, a trenutno je u toku mini turneja po Hrvatskoj s jednom srpskom muzičkom grupom… O kakvim je tačno projektima reč, o tome kakav je osećaj biti jedan od najmlađih nosilaca prestižne muzičke nagrade kakva je “Porin”, ali i o tome može li muzika da menja svet, s pevačicom hita “Bezimeni” razgovaramo u novom intervjuu za Kulturni kišobran. Intervjuisala Ivana Dinić.
KK: Pre tri godine tvoj hit singl “Bezimeni” osvojio je publiku širom regiona zaraznim kantri ritmom i tekstom s kojim su se mnogi brzo i lako poistovetili. Kada se osvrneš na taj period, kako bi rekla da je do danas evoluiralo tvoje muzičko stvaralaštvo? Uočavaš li promene u svom muzičkom izrazu ili u pristupu koji imaš ka muzičkoj industriji u odnosu na to vreme?
MD: Mislim da se puno toga promijenilo, ali srž ostaje ista, i dalje pišem pjesme o svom životu i stvarima koje mi prolaze kroz glavu, a pisanje i dalje doživljavam prekrasnim i jako korisnim alatom da si lakše objasnim stvari. “Bezimeni” je bila jedna od mojih prvih autorskih pjesama i glavna razlika je što sam tad pjesme pisala bez puno razmišljanja, nesvjesna nekih sitnih detalja koji su iznimno bitni, a koje sam učila u hodu uz pomoć svojih iskusnijih suradnika. Koliko god da je pisanje inspiracija, s vremenom naučiš da je ono i svojevrsni zanat, posebno u pop kulturi. Postoje vrlo jasni strukturalni razlozi zašto je neka pjesma slušateljima ajmo reći “na prvu” a neka ne, ali naravno da dok si samo slušatelj o tim stvarima nemaš zašto razmišljati. Glavna razlika onda u odnosu na sad je što sad o tim sitnicama i detaljima svjesno mislim dok oblikujem pjesmu i ne mogu više pobjeći od stvari koje znam. S iskustvom dolaze i promjene i pouke koje su dobre dok god im čovjek previše ne robuje pa bih rekla da je najveći izazov za mene u ovom trenutku naći vagu između tog inspirativnog i zanatskog dijela pisanja pjesme.
KK: Album “Život nije siv”, sa hitovima poput “Sunce, oblak, vetar”, “Kiša” i “Život nije siv” doneo ti je “Porina” i svrstao te medju istinske muzičke velikane. Kakav je osećaj postati nosilac jednog ovakvog priznanja tako mlad i koliko se truda, rada i svirke krije iza svega?
MD: Osjećaj je nevjerojatan, nikada do kraja toga nisam svjesna i trudim se svaki dan iznova biti na tome zahvalna jer to ne smije prijeći u nešto što se podrazumijeva. Otkako smo moj tim i ja izašli van s prvom pjesmom bili smo optimistični, imali velike snove i puno se nadali, ali ono što se dogodilo premašilo je sva naša očekivanja. Život mi se potpuno promijenio u svega godinu dana i počela sam putovati i pjevati posvuda – nešto što mi se prije toga činilo nemogućom maštarijom. Iza svega toga stajala je potpuna posvećenost. Kad sam odlučila da je to ono što želim, doslovno sve drugo sam ostavila iza sebe i sav fokus prebacila na glazbenu karijeru. Sva sreća, tad sam upravo položila sve ispite na fakultetu i morala sam izgurati još samo diplomski rad do kraja. Vrlo brzo sam se preselila u Zagreb, ali do tog trenutka sam pune dvije godine iz rodnog Osijeka putovala u Zagreb ponekad i dva, tri puta tjedno. Bilo je jako teško, ali to vidim tek sad kad se osvrnem na taj period s ovog lijepog mjesta gdje sam puno komotnija. U tom trenutku to nije bilo teško, bilo je jedino što znam i što mogu zamisliti.
KK: Prošlo leto svojim nežnim tonovima obojio je singl “Sva blaga ovog svijeta” koji si uradila s Markom Toljom. Kako je došlo do ove saradnje i do magičnog muzičkog spota koji prati pesmu?
MD: Jako sam sretna što sam baš s Markom snimila svoj prvi duet, on nam je oboma obilježio prošlu godinu u svakom smislu. Moram priznati da sam jako puno mozgala s kim bih ju snimila kad smo ju tek odlučili prijaviti na Splitski festival gdje je premijerno izvedena. Budući da s Markom tad još nisam bila bliska i samo smo se povremeno sretali na nekakvim događanjima, prilično sam ga bojažljivo pitala bi li to htio otpjevati. Sad mi je to smiješna uspomena jer smo se u međuvremenu jako zbližili i svaka promocija pjesme i zajedničko pojavljivanje bili su nam uživancija, a pjesma je osvojila i “Porin” za najbolju vokalnu suradnju ove godine. Budući da je Marko imao stopostotno povjerenje u moj tim u glazbenom smislu, mi smo odlučili vizualni dio povjeriti njegovoj ekipi i nismo požalili. Riječki dvojac Lumiere Production zaslužan je za prekrasnu priču u spotu koja je u startu bila zamišljena kao scene iz “Notebooka”, u toj odjeći i s tom vintage atmosferom i to na bajkovitom Kvarneru.
KK: Dvadeset drugog avgusta trebalo je da nastupaš na posebnom humanitarnom koncertu s još jednom mladom izvođačicom. Možeš li da nam kažeš više o ovom događaju i ideji iza njega? Veruješ li da muzika može da menja svet?
MD: Naravno, ne da vjerujem, vidim, mijenja ga svakog dana pred našim očima. Glazba tješi, briše suze, grli kad smo sretni, pruža utočište od bilo kakve čudne emocije i život bez nje je nezamisliv, a to bismo vjerojatno shvatili tek kad bi se najednom ugasio radio i nestalo struje, a u blizini ne bi bilo nikakvog instrumenta. Pogotovo dobro ide u korak s humanitarnim akcijama. Posljednji takav koncert trebala sam održati u Splitu s pjevačicom Domenicom koja mi je ujedno jedna od najbliskijih prijateljica i obje smo se jako veselile. Nema boljeg nego kad znaš da možeš nekome pomoći, a samo radiš ono što najviše voliš. Trenutna situacija nas je ipak onemogućila, ali koncert svakako prebacujemo na iduću godinu i neće nikuda pobjeći.
KK: Novu pesmu “Sretan put” objavila si pre samo nekoliko dana. Jesu li upečatljivi stihovi “Kod kuće je najbolje” proistekli iz trenutne situacije koja ograničava mogućnosti putovanja ili su proizvod neke ranije inspiracije koja je sad samo dobila potvrdu?
MD: Ranije inspiracije, jer je pjesma napisana prošle godine i upravo po njoj je nazvan i album koji je krajem godine izašao, ali da, sad je dobila potpunu potvrdu. Obožavam kad se stvari tako čudno poklope same od sebe. Mislim da nije bilo boljeg trenutka za ovakvu pjesmu jer su putovanja ono što mi ove godine najviše nedostaje. Budući da refren sadržava i stih “kod kuće je najbolje” kompletan spot je snimljen u Osijeku i veselim se nekim budućim prilikama za promociju pjesme.
KK: Na svom Youtube kanalu objavljuješ obrade kako hrvatskih, tako i stranih pesama. Kakva je muzika uz koju si odrasla i koja te inspiriše?
MD: Odrasla sam uz pretežno domaću pop glazbu koja je tada bila popularna, kao mala sam bila zaluđena Vesnom Pisarović, Teensima, Vannom…, a ljubav prema stranoj glazbi počela je uz kazetu pjevačice Jewel koju sam dobila od sestrične, a i danas mi je jedna od najdražih kantautorica, te Celine Dion i Shanie Twain. Kasnije, kad smo već imali Youtube, otkrila sam Taylor Swift koja je tada bila idejni začetnik mladenačkog country popa i mislim da me upravo taj zvuk najviše obilježio. Onda sam uz nju počela otkrivati i ostale country izvođače i iako ne volim glazbu dijeliti po žanrovima, to je glazba koju količinski najviše slušam i danas.
KK: Kako gledaš na muzičku saradnju na relaciji Beograd-Zagreb? Postoje li umetnici iz ova dva grada ili ostalih gradova regiona koje posebno voliš i čiji rad pratiš?
MD: Od srpskih izvođača najviše volim Bajagu, Kikija Lesendrića, moje prijateljice The Frajle, Galiju, Balaševića… Suradnje su po meni uvijek poželjna i dobra stvar. Samo je bitno da ništa nije na silu i da se dogodi ta neka pjesma u kojoj znaš da ne trebaš biti sam i čuješ točno određenog izvođača, to su najljepše priče.
KK: Za kraj, koji su projekti kojima se veseliš u narednim mesecima? Gde možemo slušati i gledati Miu tokom narednog perioda?
MD: Jako se veselim što već ovih dana imam nekoliko koncerata s The Frajlama jer nam izlazi duet “Gledaj me u oči” koji ćemo početkom devetog mjeseca predstaviti i na CMC festivalu u Vodicama. To su oni kratkoročni planovi, a dugoročni su zbog neizvjesne terenske situacije još u povojima. U svakom slučaju, bit će puno pisanja, snimanja, novih ideja, a nadam se da ćemo sve to moći i u što većoj količini uživo podijeliti s publikom.
Foto: Mare Milin
