Možda ću ti jednoga dana reći
Sve ono što sam prećutala dok smo bili zajedno
Praveći se hladna
I nedodirljiva.
Možda ću ti jednoga dana priznati
Da sam gledajući zalaske na moru
Zamišljala da si pored mene
I da nam se ruke isto kao nekada
Prepliću mazeći jedna drugu.
Možda ću jednoga dana
Izaći iz svoje školjke stidljivosti
Pa ću moći da ti kažem
“Bože koliko si lep da boli”.
Ali nije to što si lep ono što je opasno
Opasno je što su mi gorele usne dok si me ljubio
Opasna je filmska scena
Nas dvoje u supermarketu
Kao dvoje zaljubljenih srednjoškolaca.
Opasni su oni pogledi u sobi punoj ljudi
Pogledi koji kao da žele da budu otkriveni.
A najopasnija je
Ona hemija od koje mi se zavrtelo u glavi
U polumračnoj sobi
U kojoj su poljupci i dodiri ispričali
Sve ono što smo oboje prećutali
Jer bi rečima sve pokvarili.
Piše: Sandra Bogdanović Pegica
Foto: Sandra Bogdanović Pegica, privatna arhiva
