Marija Dragićević je završila diplomatiju, ali se bavi i pisanjem poezije i proze. Na Podgorica Art festivalu 2018. godine dve autorske pesme su bile deo selekcije “Literarni pločnik”. Svoje pesme objavljuje na nekoliko portala, a prva zbirka joj je u pripremi.
Novembarska (17.11.2018)
Svake večeri uredno sam sahranjivala stare osjećaje.
A oni se jutrima vraćali sa prvim zracima sunca, udarima vjetra ili kapima kiše.
I magle su ih prepune, one teške jesenje .
Poput bumeranga se vrate, uđu bez kucanja,
Zapljusne me njihova toplina, teško se diše.
Vaskrsavaju poslije hiljadu i jedne smrti.
Nude mi primirje,
al’ samo na čas dok ne postave ultimatum po ko zna koji put.
Pregovaramo satima, bezuspješno, mučno.
Sati se pretvaraju u dane, dani u godine.
Preplavljuju sobu, mene.
Pune su ih police, kutije za nakit, tek oprani peškiri.
Mogu da ih namirišem u svakom kutku.
Ne ostaje prostora ni za šta drugo.
Osim za jedne oči koje su ih probudile.
Vrijeme između nas (18-21. oktobar 2018.)
Jedino ostaje tišina.
Roj neizgovorenih riječi.
Gdje ću s njima?
Kome da uputim sve ono što sam htjela, smjela
Tebi – samo jednom
A željela nebrojeno puta?
I kad ponestane snage, vazduha, smisla
Još uvijek postojiš Ti.
Vrijeme prošlo – samo kroz maglu vidljivo.
Ipak daje mi neopisivu radost.
Izvor je sa kojeg pijem
U ovoj praznini i pustoši koja nas nagriza .
Zrak svjetlosti, pokretač i motiv za novo sjutra.
Te mi se neizgovorene riječi kao eho vraćaju još snažnije.
Krik u tami. Bujica toliko jaka da prijeti da me preplavi.
Zato mi nemoj dati ni trunku nade, pogotovo ne lažne.
Ponijeće me val a dobro znaš da mi ne treba puno
Da Sve izmaštam. Pretočim u stih.
Kad zamislim Tebe, Sebe kraj Tebe
i pustim: “I’ll stand by you” Pretenedersa i “Stay” Shakespears Sistersa nastupiće suština.
Onog što je unutra.
Sa zadnjim taktovima realnost je još više zaboljela.
Ljekovite trave
“Kao u pjesmi Nore Džons
poželjela sam jednom davno
da u toploj proljećnoj večeri odemo zajedno
Negdje daleko
Gdje do nas ne dopiru ove laži i otrovi kojima nas plaše svakodnevno
Kad stignemo na planinu, udahnemo svježinu punim plućima
Potražićemo trave koje će nam izliječiti sve dosadašnje boli
Dugo željeni poljupci i zagrljaji će u valovima nadolaziti
A narednog jutra ću Ti napisati novu pjesmu
Još jednu u nizu
Ovaj put sa srećnim krajem.”
