Marija Dragićević je završila diplomatiju, ali se bavi i pisanjem poezije i proze. Na Podgorica Art festivalu 2018. godine dve autorske pesme su bile deo selekcije “Literarni pločnik”. Svoje pesme objavljuje na nekoliko portala, a prva zbirka joj je u pripremi.

Novembarska (17.11.2018)

Svake večeri uredno sam sahranjivala stare osjećaje.  

A oni se jutrima vraćali sa prvim zracima sunca, udarima vjetra ili kapima kiše.

I magle su ih prepune, one teške jesenje .

Poput bumeranga se vrate, uđu bez kucanja,

Zapljusne me njihova toplina, teško se diše.

Vaskrsavaju poslije hiljadu i jedne smrti.

Nude mi primirje,

al’ samo na čas dok ne postave ultimatum po ko zna koji put.

Pregovaramo satima, bezuspješno, mučno.

Sati se pretvaraju u dane, dani u godine.

Preplavljuju sobu, mene.

Pune su ih police, kutije za nakit, tek oprani peškiri.

Mogu da ih namirišem u svakom kutku.

Ne ostaje prostora ni za šta drugo.

                         Osim za jedne oči koje su ih probudile.


Vrijeme između nas (18-21. oktobar 2018.)

Jedino ostaje tišina.

Roj neizgovorenih riječi.

Gdje ću s njima?

Kome da uputim sve ono što sam htjela, smjela

Tebi – samo jednom

A željela nebrojeno puta?

I kad ponestane snage, vazduha, smisla

Još uvijek postojiš Ti.

Vrijeme prošlo – samo kroz maglu vidljivo.

Ipak daje mi neopisivu radost.

Izvor je  sa kojeg pijem

U ovoj praznini i pustoši koja nas nagriza .

Zrak svjetlosti, pokretač i motiv za novo sjutra.

Te mi se neizgovorene riječi kao eho vraćaju još snažnije.

Krik u tami. Bujica toliko jaka da prijeti da me preplavi.

Zato mi nemoj dati ni trunku nade, pogotovo ne lažne.

Ponijeće me val a dobro znaš da mi ne treba puno 

Da Sve izmaštam. Pretočim u stih.

Kad zamislim Tebe, Sebe kraj Tebe

i pustim: “I’ll stand by you” Pretenedersa  i “Stay”  Shakespears Sistersa nastupiće suština.

Onog što je unutra.

Sa zadnjim taktovima realnost je još više zaboljela.


Ljekovite trave

“Kao u pjesmi Nore Džons 
poželjela sam jednom davno 
da u toploj proljećnoj večeri odemo zajedno
Negdje daleko 
Gdje do nas ne dopiru ove laži i otrovi kojima nas plaše svakodnevno 

Kad stignemo na planinu, udahnemo svježinu punim plućima
Potražićemo trave koje će nam izliječiti sve dosadašnje boli
Dugo željeni poljupci i zagrljaji će u valovima nadolaziti 
A narednog jutra ću Ti napisati novu pjesmu
Još jednu u nizu
Ovaj put sa srećnim krajem.”


Kako ti se svideo tekst?

Ne razumem Ne razumem
0
Ne razumem
Ne sviđa mi se Ne sviđa mi se
0
Ne sviđa mi se
Zanimljivo Zanimljivo
0
Zanimljivo
korisno korisno
0
korisno
okej okej
0
okej
divno divno
0
divno
Predivno Predivno
0
Predivno
Super Super
0
Super
Miljana Miletic
Miljana Miletić je glavna i odgovorna urednica Kulturnog kišobrana. Novinarka je po struci, time se i bavi, a u slobodno vreme piše pesme.