Ideja za predstavu je nastala po motivima knjige „Josip i njegova braća“ nemačkog nobelovca Tomasa Mana, kao jednim od najvažnijih dela koja govore o emigraciji u doba najveće svetske krize.

U vremenu kada ponovo živimo u izazovima nastalim globalnom pandemijom u plesnoj adaptaciji koreograf Ilić biblijsku priču postavlja u realnost, koristeći savremmena sredstva mitologije, psihologije, filozofije, arheologije, religije, filologje  i biblijske egzegeze.

Po ideji i libretu Teodore Sujić, koreograf Ilić u saradnji s pet igračica ironično se poigrava kroz igru i pokret s mitom.

Predstavu izvode Lara Frgačić, Silvija Musić i Dora Šesto iz Hrvatske, Natalija Trifunović iz Crne Gore i Katarina Ilijašević iz Srbije.

Kostim potpisuju Katarina Radošević Galić i Snežana Arnautović Stjepanović, a adaptaciju muzike Georg Draušnik i Stefan Petrović.

Publika u Beogradu će imati priliku da predstavu pogleda 30. septembra ove godine.

Foto: Ognjen Karabegović

The post „Igra s mitom“ koreografa Aleksandra Ilića premijerno u Zagrebu appeared first on Kulturni kišobran.

Ideja o virtuelnom povezivanju nastala je na virtuelnoj razmeni osoblja koju je organizovao Savez udruga Rojca s ciljem međusobnog povezivanja i ujedinjavanja naših resursa i ideja i stvaranja zajedničkog poligona za promociju nezavisne umetnosti i kulture koje nastaju u gradovima koji će se ovim projektom povezati: Pula, Zagreb, Ljubljana i Beograd.

Stvarajući mrežu većih i manjih gradova koji su zapravo središta urbanog života ovim projektom će se lokalnim umetnicima  omogućiti širi broj publike, a lokalnoj publici predstaviće se sve novo i kvalitetno što nastaje u drugim gradovima.

Prvi Videodrum virtuelna je turneja četiri benda, ali i četiri kluba i četiri grada. Koncertima i razgovorima neće se predstaviti samo izvođači nego i timovi ljudi koji svojim aktivnostima, čak i u ovim izvanrednim uslovima, rade na promociji i afirmaciji nezavisne kulture i umetnosti.

Prvi u nizu događaja predstaviće bendove Daze (Beograd), Maali (Zagreb), Tschimy (Ljubljana) i SOUR (Pula). Magazin će biti emitovan 30. marta u 21 čas na kanalima sva četiri centra u isto vreme.

Foto: Helena Jovanović

The post Mreža prostora kulture: Pula, Zagreb, Ljubljana i Beograd zajedno u novom projektu VIDEODRUM appeared first on Kulturni kišobran.

KK: Opiši nam ko je Nika Turković u tri reči?

NT: Pa ako moram odabrati samo tri riječi, rekla bih da je Nika – umjetnica, perfekcionist i hrabra. Nekako mi se to u ovom trenutku čini dovoljno :).

KK: Koliko je formalno muzičko obrazovanje, ali i ono iz kreativne ekonomije koje si stekla u inostranstvu bilo od značaja za tvoju muzičku karijeru u Hrvatskoj danas? 

NT: Što se tiče mog glazbenog obrazovanja u Londonu, mislim da me uvelike oblikovalo u umjetnicu i na kraju, u čovjeka koji danas jesam. Imala sam puno toga za naučiti od raznovrsnih kultura s kojima sam se susrela, različitih glazbenih izričaja i općenito, različitih ljudi koji su mi prošli kroz život. U Engleskoj je sve mnogo slobodnije, otvorenije, ima manje pravila i svatko je na svoj način poseban upravo jer je drugačiji. Taj neki mindset me jako dobro pripremio i ohrabrio za daljnje korake, pa i započinjanje karijere u Hrvatskoj. 

KK: Upoređuju te sa Billie Eilish, Jessie Ware ali i sa Dua Lipom. Svima njima je zajedničko što su moćni ženski vokali koji su uneli osveženje na pop sceni. Koja muzička heroina tebe inspiriše? 

NT: Ljudi vole usporediti s nečim što im je poznato, ali i s nečim što vole, stoga mi te usporedbe samo laskaju, jer budimo realni; to su neke fantastične žene, umjetnice i glazbenice. Definitivno sam samo ponosna na takve usporedbe i beskrajno zahvalna. Od glazbenica koje su na mene ostavile najveći utjecaj u posljednjih nekoliko godina, izdvojila bih BANKS, Saru Bareilles, definitivno Billie, ali i grupu Oh Wonder, u kojem također dominira snažna ženska kreativa. 

KK: Da li smatraš da stoji izjava da su ženski muzički izvođači primorani da se mnogo češće transformišu nego muški, u cilju „opstanka“ na muzičkoj sceni? 

NT: Ne bih se složila s tom izjavom. Vjerujem da je u svemu ključna iskrenost i autentičnost, koja se s godinama mijenja i prilagođava rastu i razvoju osobe – stoga dok god je to dvoje kako treba i prati čovjeka u stopu, mislim da on/ona ima veliku šansu za opstanak na bilo kojoj sceni, pa tako i glazbenoj. 

KK: Može li Instagram, gde si i sama aktivna, promeniti način na koji se uspeva i gleda na muzičku industriju? 

NT: Definitivno mislim da nam je Instagram, kao i druge društvene mreže donio jedan novi medijski ‘otvor’ kroz koji se možemo obraćati široj masi na mnogo lakši način. Ljudi vole osobne stvari, pa tako i vole kada glazbenici dijele s njima svoj proces, svoje misli, svoje emocije, ali i svoje rezultate i uspjehe. Mislim da je meni to uvelike pomoglo na mom glazbenom putu. 

KK: Single „Gledaj me“ opčinjava zaraznim ritmom, ali i činjenicom da se već na prvo slušanje slušalac instant povezuje s pesmom. Na koji način se postiže da jeda nbrži hit obilu je ovakvom emocijom? 

NT: Iskreno, pojma nemam haha :)! Napisala sam tu pjesmu baš vođena nekom mišlju i emocijom, sve drugo se dogodilo samo, pa je i ona mene povela u svoje ‘catchy’ momente. Vjerujem da je kao što sam već spomenula, najbitnija iskrenost u stvaranju, jer se slušatelj rijetko poveže s nečim što nije uvjerljivo. Ovdje sam htjela ispričati priču o ljubavi prema sebi, ženskom zajedništvu i feminizmu, pa vjerujem da se upravo puno ljudi u tim stvarima i pronašlo. 

KK: Kroz stihove pesme „Gledaj me“ u obe strofe provejava motiv „čarobnih jutara“ i onog što dolazi „sutra“. Jesu li ove vremenske odrednice presudne za samospoznaju ili si fan „Nipplepeople“-a i njihove pesme „Sutra“:) ?

NT: Uh, jako volim Nipplepeople, ali zbilja nisam čula tekst te pjesme, stoga ne mogu reći da me ni na koji način ispirirala za tu rimu i taj motiv. Taj dio je čak napisao Matija Cvek, a moja je bila rima sutra-jutra u prvoj strofi, stoga mislim da nam je to samo došlo kako smo pratili misao i strukturu pjesme

KK: Single „U mraku“ osim što je tvoj prvenac, predstavlja istinsko osveženje na muzičkoj sceni, zbog svog tajnovitog i gotovo baršunastog zvuka. Iz kakvog raspoloženja je nastala ova pesma?

NT: U mraku je moja prva bebica, pa joj uvijek pridajem posebnu važnost. Volim reći da je proizašla iz jedne ljubavne situacije, koju sam potom povezala sa puno stvari i svima dobro poznatim emocijama koje nas prolaze kad smo nesigurni u ljubav i sami u sebe. Ima puno boli u njoj, ali definitivno ima i svijetlo na kraju tunela. Svakom ostavljam da se u njoj pronađe kako osjeća, jer mislim da je tako najispravnije.

KK: Kako gledaš na muzičko-scensku saradnju na relaciji Beograd-Zagreb? Postoje li muzički izvođači iz ova dva grada koje posebno voliš?

NT: Osim što hrvatsku i zagrebačku scenu aktivno pratim jer sam umrežena u nju, izdvojila bih Matiju Cveka, ZsaZsu i Nelu Đinđić kao svoje trenutne favorite. Također, tu se ubrajaju i moji najomiljeniji – synthwave duo pocket palma. Uz to, srpsku glazbenu scenu naprosto obožavam, pogotovo u zadnje vrijeme kad izlaze neki od najboljih hitova moderne glazbe na našim područjima. Svakako mislim da ima nekih ekstra kvalitetnih glazbenika, a izdvojila bih Saru Jo, Senidah, Zoi, Klinca i Elenu Kitić. Oni su mi neki od favorita čije radove pomno pratim.

KK: Gde možemo slušati i pratiti Niku u narednom periodu? Možemo li se nadati nastupima po regionu, uprkos postojećem stanju?

NT: Dok se situacija malo ne smiri (a vjerujem da hoće uskoro), pratimo se na svim online kanalima, željno isčekujem neke nastupe i nadam se nekom većem koncertu početkom iduće godine. Nakon toga, voljela bih odraditi neku turneju, ali vidjet ćemo. Sve u svoje vrijeme

Foto: Petra Mikšik

The post Nika Turković: Iskrenost je najbitnija u stvaranju appeared first on Kulturni kišobran.

U prvi mah imala sam samo nagoveštaj o njihovim istinskim imenima. Nešto u vezi s tim poznanstvima slutilo je na „dobro“, na prolećnu boju duše. A nakon jednog od naših poslednjih zajedničkih „sleepovera“ u inostranom gradiću na obali jezera, gde vazduh zorom miriše na Alpe i nakon rezimiranja svetlucavih događaja od prethodne večeri, odlučile smo da odigramo igru. Trebalo je opisati onu drugu u samo jednoj reči i na taj način podariti joj „novo“ ime. Nakon šest meseci gotovo neprestanog uživanja u danima sa njima, nisam oklevala ni na trenutak. Tako su „rođene“ kao Zaštitnik i Neustrašivost.

Zašto vam sve ovo pričam? Zato što je u nedelju, 22. marta 2020. Zagreb pogodio najjači zemljotres u poslednjih 140 godina. Mnogo brojeva u rečenici uvek znači samo jedno – da se nešto izuzetno ozbiljno dogodilo. To nešto „ozbiljno“ zove se – iskušenje.

Priroda je po ko zna koji put rešila da iskuša ljudski rod i da to ovoga puta, iz ko zna kog razloga, uradi u gradu Zagrebu. U gradu Zagrebu, gde su u tom trenutku, svaka u svom delu grada, boravile i Neustrašivost i Zaštitnik. Priroda tog dana nije marila što nekome ime počinje Velikim Početnim slovom.

U direktnom suočavanju s potresom, Zaštitnik je, otvorivši ruke u zagrljaj, obuhvatila u njega svoju četvoricu braće i sasvim mirno, gotovo pokorno, pa opet ponosito, istupila iz kuće.

Neustrašivost je na drugom kraju grada odvažno, gotovo po pozivu, prihvatila u naručje malenog psa koji je podrhtavao od šoka, ušuškala brata u najtopliju jaknu koju je u tom trenutku mogla da dohvati i, ne osvrćući se, napustila prostoriju.

Kada sam se tog dana probudila, one su sa svojim porodicama probdele već nekoliko sati, strpljivo iščekujući okončanje situacije. Kada se Beograd tog jutra probudio, Zagreb je već nekoliko sati odolevao iskušenju.

Znate li zašto vam ovo pričam? Zagreb je odolevao, jer su se u njemu, na pravom mestu, u pravo vreme našle Neustrašivost i Zaštitnik. I što su nosile baš ta imena.

Foto: Pixabay

The post Misija: Odoleti appeared first on Kulturni kišobran.