Tidža’s Place: Skladište

Pola tri ujutru.

U vešu stojim

ispred otvorenog frižidera.

Proždirem kolač, 

direktno iz kalupa 

u kom se nalazi.

Prstima.

Pomislim između dva zalogaja

da se ponašam kao svinja,

a onda brzo prekinem misao sledećom.

„I to te boli uvo, mačko! Ćuti i jedi.“

Bosa sam.

Nemam podno grejanje.

Imam preosetljive jajnike.

Sutra ću biti pokošena od bolova.

Popiću Brufen.

Možda cijanid. 

Možda bi trebalo da prestanem da overtinkujem.

Možda ipak ne.

Imam gomilu neotvorenih mejlova.

Ljudi dopru do tebe, čak i kad ih blokiraš.

Prošle nedelje sam potpisala dva profesionalna ugovora.

Ove ću, kako stvari stoje, potpisati hirurgu nalog za pretres i otpusnu listu.

Biće mi lakše.

Samo da ne bude olakšanje za 21 gram.

Copy-of-Movie-Subtitle-Quote-Aesthetic-Instagram-Post Tidža's Place: Skladište

Foto: Pexels

Share this content:

Tijana Momčilović

Ja sam onaj neizlečivi romantik, koji se loži na poeziju. Tvoja misao, izgovorena naglas. Ušuškana između danas i sutra, jer je juče prestalo da me zanima. Tvoj vetar u leđa. Ja sam onaj čovek kog moji psi vide u meni. Zaljubljenik u bluz i knjige. U tišinu. U vreo čaj. U čokoladu. U Božić. Pamučno ćebe. U lepe manire.