Tidža’s Place: Veranda

Fale mi gumene čizme. 

Do kolena.

Zelene. 

A tamo negde,

van kadra,

krdo krava koje bi trebalo da je

pod mojim nadzorom.

Na Alpima.

Na primer.

Ujutru bih iznosila mleko,

čekajući kamion sa kanisterom,

koji bi ga preuzeo.

Vraćala bih se kući,

sedela na tremu,

polirala sačmaru

da zaplašim lisicu.

Imala bih nemačkog ovčara,

da ne bih bila usamljena.

pexels-cottonbro-4866041-1620x1080 Tidža's Place: Veranda

U kafu bih dodavala viski,

u čaj rum,

čitala bih Hemingveja

i pričala, kao i do sada,

sama sa sobom, uglavnom.

Fotografije: Pexels

Share this content:

Tijana Momčilović

Ja sam onaj neizlečivi romantik, koji se loži na poeziju. Tvoja misao, izgovorena naglas. Ušuškana između danas i sutra, jer je juče prestalo da me zanima. Tvoj vetar u leđa. Ja sam onaj čovek kog moji psi vide u meni. Zaljubljenik u bluz i knjige. U tišinu. U vreo čaj. U čokoladu. U Božić. Pamučno ćebe. U lepe manire.