Novi roman Milisava Savića „Čitajući Homera, poslednji put“
Novi roman Milisava Savića „Čitajući Homera, poslednji put“ objavljen je u maju u izdanju Arhipelaga, u ediciji Zlatno runo.
Glavni junak romana „Čitajući Homera, poslednji put“ jeste ostareli profesor koji se, razočaran u život, ljubav i politiku, povlači iz grada, rešen da iza sebe ostavi svet u kome je imao toliko uloga i koji ga je toliko puta izneverio. Dok boravi u osami stare kuće u šumi, duboko u unutrašnjosti i daleko od vreve političkog i kulturnog života, Savićev junak čita Homera i srpske epske pesme, tražeći u njima uporište kakvo nije pronašao u sopstvenom svetu, ali i mogućnost razumevanja vlastitog vremena.
Ipak, sticaj okolnosti, profesorovo i dalje živo sećanje na nekadašnje studentske pobune, a možda najviše nova studentska buna, navode ga da se uključi u svoju poslednju političku bitku.
„Nastao na tradicijama kritičke književnosti i smelog pretapanja prepoznatljive stvarnosti i imaginacije, dokumentarnosti i književne igre, novi Savićev roman protiče između književnosti i stvarnog iskustva, između Homera i modernog sveta, između srpskog epa i decenijskih političkih raspri, između sna i pobune, između rezignacije i borbe, između potrebe za slobodom i života u diktaturi, postavljajući pred čitaoca odlučna pitanja pristajanja i pobune, kritičkog mišljenja i nevoljnog povlačenja. Još jedno pitanje stoji pred čitaocima romana „Čitajući Homera, poslednji put“: da li sporedni Homerovi junaci liče na naše savremenike?“, rekao je Gojko Božović, glavni urednik Arhipelaga, povodom novog romana Milisava Savića.
„Ne može se živeti bez priče“, kaže na jednom mestu pripovedač romana „Čitajući Homera, poslednji put“. Roman počinje zaključkom do kog je glavni junak došao četrdeset dana nakon odlaska iz grada za koji je mislio da je konačan:
„Četrdesetog dana od bekstva iz zaraženog grada došao sam do zaključka: treba ga likvidirati.“
Iznad svega toga, kao gorka suma životnog i društvenog iskustva, stoje reči glavnog junaka romana:
„Rodio sam se, odrastao i ostario u diktaturi.“
Share this content:


