Tidža’s Place: Zaljubljenost

Tebe bih slušala
čak i kada bi mi na akustičnoj
gitari svirao “Kotor” od Galije.
A ja niti volim Galiju,
niti me privlače likovi koji drndaju akustičnu gitaru.
I glumila bih oduševljenost
kada bi mi doneo flašu vina,
iako slabo pijem alkohol,
a suvo vino još manje.
I izašla bih iz kuće da šetamo,
čak i sa vlažnom kosom,
rizikujući da mi se “iskrive usta”.
Međutim, tebi je do mog divljenja stalo
koliko i meni do lanskog snega.
Iako nemam pojma šta lanski sneg znači.
Pretpostavljam, nešto što je bilo lani.
No, nebitno.
Niti znam ko si ti.
Niti sam ja tebi poznata.
Samo…
zaboravljam polako kako izgleda biti zaljubljen,
pa te takvog zamišljam.
Glupost.

Share this content:

Tijana Momčilović

Ja sam onaj neizlečivi romantik, koji se loži na poeziju. Tvoja misao, izgovorena naglas. Ušuškana između danas i sutra, jer je juče prestalo da me zanima. Tvoj vetar u leđa. Ja sam onaj čovek kog moji psi vide u meni. Zaljubljenik u bluz i knjige. U tišinu. U vreo čaj. U čokoladu. U Božić. Pamučno ćebe. U lepe manire.